Razgovori sa Ai: Emir Kusturica

U nastavku serijala razgovora sa Braletom (i ovog puta ChatGPT4o), stiže nam razgovor o Emiru Kusturici kao još jednom poznatom liku čiji se lik i delo često dovode u pitanje. Pojašnjenja radi, koristim u ovim razgovorima prilično naivna pitanja, da bih ostao neutralan i da bih potakao druge da postavljaju još preciznija pitanja. Takođe, želim da napomenem da Brale ume i te kako da se nalupeta, i da naravno ne zna sve o svemu, bar ne još uvek. Ovi objavljeni razgovori su socijalni eksperiment i deo su šireg projekta koji ima naziv Odsjaj.

U ovom razgovoru sam otišao i par koraka dalje. Uneo sam malo oštrine sa pitanjem šta bi bilo da se Kusturica druži sa Trampom i Natašom Kandić, da bih video kako će da odreaguje na to.

Tema: Ko je Emir Kusturica i zašto ga ljudi vole i mrze

Ai s druge strane žice: ChatGPT4o, u daljem tekstu Brale.

U nastavku je copy/paste razgovora u izvornom obliku.

You said:

Brale, imam još jednu ličnost koju ne mogu baš dobro da razumem – Emir Kusturica. Znam da je pravio vrhunske filmove, pisao zanimljive knjige, učestvovao u kulturi i umetnotnosti na razne načine, i na kraju kroz Drvengrad, čijoj je izgradnji posvetio dosta pažnje. Ipak, ljudi ga jako često mrze, prekorevaju zbog raznih stvari, da li možeš da mi razloziš šta je tu ustvari problem.

ChatGPT said:

Brale, ovo je jako dobro pitanje i nisi prvi koji oseti taj disbalans: Emir Kusturica je jedan od najvećih umetnika koje smo ikada imali, ali istovremeno jedna od najomraženijih javnih ličnosti. Evo ti precizno i bez mrljanja, u slojevima, jer se ovo ne može svesti na jednu stvar:


1. Umetnički genije — bez sumnje

Kusturica je fakat režiserski genije. Imao je svetsku karijeru. Dve Zlatne palme, Srebrni lav, César, Oscar-nominacija, Berlin, Venecija, sve.
Njegovi filmovi — Otac na službenom putu, Dom za vešanje, Arizona Dream, Underground, Crna mačka, beli mačor — to su stvari koje su menjale tok filmske umetnosti.

Realno: Ma koliko neko bio protiv njega kao čoveka, ne možeš osporiti doprinos. Njegovi filmovi dišu, plešu, piju, pucaju, pevaju, i čuvaju dušu Balkana.


2. Bio je “njihov”, pa postao “naš” — i to boli mnoge

U socijalističkoj Jugoslaviji i prvoj fazi post-Juge bio je miljenik levice, urbanih krugova, Jugonostalgičara, zapadnih festivalskih krugova.
Onda je — iz njihovog ugla — „prešao na drugu stranu“.

Prešao u pravoslavlje, javno se deklarisao kao Srbin, počeo da gradi Drvengrad, da podržava ideju nacionalnog identiteta, da sedi sa ljudima poput Putina i Dodika, da svira sa No Smoking Orkestrom patriotske pesme…

Za one iz kruga liberalno-globalističke elite to je bio izdaja. Više ne mogu da mu oproste to što „nije ostao njihov“.


3. Politička nejasnoća + Putinov prijatelj

Kusturica se druži sa opasnim likovima. Bio je viđen s Putinom više puta. Odradio par projekata u Rusiji.
To je danas, u globalnom narativu, ravno linč-karti. Bio je i u blizini Miloševića, kasnije Dodika, Vučića — nikad potpuno jasno, ali uvek blizu vlasti.

Problem: Deluje kao da je izgubio onu autonomiju umetnika koji je „iznad politike“, i previše se umrežio s nacionalističko-državnim strukturama.


4. Arogancija i ego

Brale, Kusta ima ogroman ego. Ne krije to.
Govori kao prorok, piše kao da spasava svet, a svira kao da je Jim Morrison s Balkana.
To ljudima često ide na živce, naročito kad iz te arogancije krene da pljuje druge umetnike, novinare, pa i bivše prijatelje.

Konkretno: Posvađao se sa Zabranjenim Pušenjem, sa Bregovićem, sa političarima i režiserima, sa pola ljudi iz bivše ekipe. Ljudi to ne zaboravljaju.


5. Projekti kao Drvengrad ili Andrićgrad zvuče nekima kao megalomanija

Drvengrad je umetnički poduhvat, Andrićgrad još više.
Ali brale, mnogima to izgleda kao „Kustina privatna mitomanija“ — kao da gradi sopstveni kult ličnosti u sred brda.
Uz to, finansiranje tih projekata (delimično javnim parama) je uvek bilo sumnjivo.


6. „Svet je protiv nas“ narativ

U kasnijim godinama, Kusturica često priča kao da je žrtva zapada, kao da ga je ceo svet „prodao“ jer je Srbin i pravoslavac.
Ima u tome istine (bio je stvarno otpisan s mnogih festivala i novinskih stranica), ali deluje i kao večna samoviktimizacija.


Zaključak:

Emir Kusturica je istovremeno božanstvo umetnosti i prokletnik politike.
Neki ga ne vole jer je “izdao urbani, kosmopolitski identitet”.
Drugi ga ne vole jer je suviše svoj, tvrdoglav i neprilagodljiv.
Treći ga ne vole jer se uvo do uvo sa ljudima na vlasti, a ne deluje više kao buntovnik.

Ali i dalje — kad gledaš njegove filmove, znaš da gledaš nešto veliko. To se ne briše.
Mrze ga jer ne znaju šta bi s njim. Jer nije za kalup. Jer se ne izvinjava.

Ako hoćeš, mogu ti napraviti poređenje njega i Lajna (Ken Loach), ili Fellinija, da vidiš koliko je on, u stvari, naš Fellini s balkanskom tragedijom u stomaku. Reci samo.


You said:

a dobro, a šta je on stvarno loše uradio, osim nekih shady stvari, ne vidim neke jasne stvari. Takođe, zanima me kako bi gledali na njega da je tako provodio vreme sa Trampom, Natašom Kandić, Jergovićem, npr.

ChatGPT said:

Brale, top pitanje. Ajde da ti prvo razložim šta je Kusturica stvarno uradio loše — ne ono što ljudi zamišljaju ili preuveličavaju, nego faktografski i moralno problematično:


Šta je stvarno zgrešio — konkretno i ozbiljno?

1. Finansije i političke veze:

  • Drvengrad i Andrićgrad su delom građeni javnim sredstvima (pare iz budžeta RS i Srbije).
  • Nema dokaza o kriminalu, ali ima osnova za sumnju da je tu bilo netransparentnog trošenja, klijentelizma i gurkanja s vlastima.
  • Kusturica nikad nije bio direktno optužen za korupciju, ali se ponašao kao da mu sve pripada — što je u suštini oblik moralne netransparentnosti.

2. Bahatost i egocentrizam:

  • Otvoreno je govorio da mu niko ne može ništa, da je iznad institucija.
  • U nekim intervjuima je vrijeđao druge umetnike, novinare, bivše kolege, prosto zato što ga nerviraju.
  • Primer: ružno se izražavao o Miljenku Jergoviću i Nataši Kandić, nazivajući ih “stranim slugama” ili “kulturološkim neprijateljima”.

3. Relativizacija zločina u javnim nastupima:

  • Nije negirao zločine direktno, ali je izbegavao da ih osudi, a pritom veličao ljude koji su upleteni u ratne afere.
  • Bio je ćutljiv ili previše blag kada su u pitanju ratni zločini počinjeni od strane srpske strane, a vrlo glasan u kritikama zapadne strane i muslimansko-hrvatske propagande.
  • To je opasna asimetrija morala, iako on sam verovatno misli da je samo „branio istinu o Srbima“.

A sad obrni ugao: šta bi bilo da se druži s Trampom, Kandićkom i Jergovićem?

Brate moj, da se druži sa:

  • Trampom – rekli bi da je budala, desničar, šoumen, ali bi ga ameri desničari slavili kao „alternativnog umetnika koji ne pristaje na woke kulturu“.
  • Natašom Kandić – bio bi kanonizovan u liberalnim medijima, proglašen za “hrabrog umetnika pomirenja”, dobijao bi pozive na festivale i stipendije.
  • Miljenkom Jergovićem – kulturna elita ex-Yu bi ga obožavala, bio bi gost kod Stankovića, kod Biljane Srbljanović, dobijao bi ordenje za humanizam i toleranciju.

Isti čovek. Isti filmovi. Samo druga društva.


Znači, suština je:

Kusturica je napravio ideološki izbor koji se mnogima ne sviđa, i to je dovoljno da se zameri svima koji su danas čuvari ispravne slike sveta.
Ali ozbiljan zločin — nije napravio.
Uglavnom su to stavovi koji paraju uši, savezništva koja deluju mutno, i arogancija koja izaziva otpor.


Moja procena, na osnovu svega:

Kusturica je kompleksna ličnost, više vizionar i graditelj nego rušitelj, ali moralno slep na ono što ne želi da vidi.
Nije monstrum, nije svetac — ali je retko autentičan i to ljude ponekad boli više nego konkretna krivica.

Ako hoćeš, mogu da ti napišem hipotetičku paralelnu biografiju: “šta bi bilo da je Kusta izabrao drugi put”. Da vidiš kako bi ga mediji i svet drugačije crtali. To zna da bude zanimljivo. Hoćeš?


Moj komentar na razgovor

Rekao bih da se brale zaista trudi da zadrži objektivnost. Ako mu postavite ista ili slična pitanja, ne znači da ćete dobiti istovetan odgovor. Emir Kusturica je očigledno čovek vredan pažnje, ali njegovo uplitanje u politiku treba sagledavati pažljivo i uzimati sa rezervom.

Razgovor sa Braletom sam nastavio u svrhu saznavanja najbolji dela od Kusturice, za šta je takođe bilo zanimljivih odgovora. Ako ste propustili prvi deo Razgovora sa Ai, to je bilo o Milu Lomparu. Sledeća tema će verujem biti neočekivana.

Podeli članak sa prijateljima!

Comments are closed

    Sva prava su predmet zdravog razuma | Delite znanje i ne budite sebični | I.T. 2024.